Nemam vremena, žuri mi se !!

Ako ste navikli žuriti, jer ste pretrpani obavezama duže vrijeme, onda vas niti sat slobodnog vremena, kada nemate što raditi, neće isključiti iz tog osjećaja. I dalje ćete biti zaokupljeni onim što još "Morate" i sami sebi nečete dozvoliti predah. To funkcionira kao i pospanost, koju morate prevladati, jer imate još obaveza. Tada mislite, ako sada legnem, tko će me više dići...Jednako, ali nenamjerno, kada smo konstantno u muvingu, ne želimo ga prekidati ako naše dnevne obaveze još nisu gotove. Maksimiziranje izdržljivosti kratkoročno, u intervalima ili povremeno je ono što večinu ljudi čini jačima.. Kada prekoračite osobnu granicu izdržljivosti, nastupa zamor, a to se popularno naziva negativan stres. Ako ste fizički preumorni, osjećati ćete se i psihički preumorni. I obrnuto. Vrlo opipljivi znakovi zamora javljaju se puno prije nego li nastane "šteta" po pojedinca. Ljudi često počinju doživljavati svako čekanje kao "gubljenje vremena", hranu prepoznavati samo po osjećaju sitosti ili gladi, a odnosi s drugim ljudima, osobito s djecom koja "imaju vremena" mogu postati vrlo nategnuti i naporni. Dan u kojem ste izdržali žureći, reći ćete da je bio normalan, a ako vam je koncentracija opala, to će biti "loš dan". Ukoliko uz žurbi i brinete o nečem što smatrate problemom u svom životu, što dodatno opterećuje misli, a kroz to i osjećaje, nemojte se čuditi reakcijama tijela. Teškom disanju, glavobolji, napinjanju mišića kada to nije neophodno (kao stezanje vilice i zuba na primjer), grčevima i uopće bolovima u pojedinim dijelovima tijela kojima ne vidite uzrok. Mnogi ljudi prestanu normalno disati jer su žurbom, koncentracijom misli i samim nastojanjem gotovo potpuno udaljeni od svog tijela. Osluhnuti vlastito tijelo je nužnost. Ako mislite da žurite zbog egzistencije, novca, ljubavi, ambicija ili bilo čega drugoga, imate krivo. To je samo pogrešno stečena navika, bez obzira kako je do toga u vašem slućaju došlo. Navike, da ste uvijek u žurbi, najlakše ćete se riješiti stvaranjem nove navike, bez borbe sa starom.

Požuri polako..

Uvijek su uzrok ovakvog ponašanja prevelika očekivanja koja smo sami sebi zacrtali ili koja netko drugi postavlja pred nas. I u jednom i u drugom slučaju, posljedice su poznate: prvo naznake iscrpljenosti, pa stres, pa bolest. Zdravlje je važnije. Mudro ga je stavljati na prvo mjesto prioriteta u životu. Smirenijem životu pomaže navika planiranja, malih i velikih planova, ali svi oni počinju običnim Zapisivanjem obaveza za sutrašnji dan. To je zaista lak posao, ako ga ne pretvorite u komplikaciju dubioznim premišljanjem. Evo kako se to rutinski radi : papir, olovka, notes, mala bilježnica, bilo što što možete strpati u torbu ili džep . Zapišete datum, i nastavite zapisivati sve što trenutno znate da morate ostvariti idućih dana ili tjedana. Zatim označite  ili zaokružite ono što sutra obavezno morate odraditi. Toga se držite tokom dana, prekrižite kad nešto obavite od obaveza koje imate. Na kraju dana, kada je na redu novi datum, sigurna sam da ćete biti zadovoljni. Ako ste uspjeli u prioritetima, slobodno stavite opaske sa strane kao : "zadovoljan sam sobom danas", ili "uspješan dan" ili nacrtajte smajlića. Vjerojatno ste osim prioriteta obavili još neku sitnicu. Uglavnom zato jer niste bili pod pritiskom da sve nećete stići. Vaš je cjelokupni popis obaveza dovoljno dugačak da je sasvim jasno da to i ne stane u 24 sata. Novi datum, prioriteti i prepisivanje obaveza koje su preostale od jučer.  Popis je i opet predugačak, ali vi ste označili prioritete i toga se držite. S vremenom, neke će sporedne stvari postati prioritet, neke će namjere otpasti iz raznih razloga i zamijeniti ih neke druge potrebe, ali u svemu tome, vi ste taj koji kreira obaveze i prilagođava ih sebi. I određuje prioritete. (Ne količine!) Ljudski potencijal je takav kakav jest. Razliku od čovjeka do čovjeka čini samo iskustvo i praksa ili dobre navike poput ove: zapisivati, a ne pamtiti. Kada vam je u fokusu jedna namjera (obaveza) sve ostale se odmaraju udaljene od vas...na papiru.Zato niste pod pritiskom svih obaveza, nego samo jedne. I jednu po jednu ispunjavate.Tako se trči, bez da ostajete bez zraka, tako se ima vremena i za ono što trebamo, a ne samo za ono što moramo, tako se izlazi iz začaranog kruga stresa... tako se žuri, polako.

Jutarnja kava

Zvonka i Mira su susjede, koje vikendom uživaju zajedno u prvoj jutarnjoj kavi i bezazlenom ogovaranju onih koji nisu prisutni.Tako su i ovu subotu planirale provesti jutro, čim obave kupovinu. Zvonka je u žurbi prošišala ulicom, ušla u samoposlugu, hitro stavila nekoliko proizvoda u košaricu i požurila prije ostalih kupaca do blagajne. Tu se sjetila da nije uzela grašak, pa se vratila do police s konzerviranim povrćem. Polica je bila poluprazna, bez graška. Požurila je i opet do blagajne, porušivši grickalice dok se mimoilazila s drugim kupcem,ali stigla je do blagajne. Zaboravila je u žurbi platiti karticom, jer je gotov novac bio namijenjen za popodnevni izlazak, pa je zaključila da još mora skočiti i do bankomata ,osim u drugu prodavaonicu....Mira je još jučer sastavila popis onoga što obavezno mora kupiti. Kreće u kupovinu laganim korakom, udiše svjež zrak, žmirka na sunce i cvijeće niz ulicu, osmjehuje se prolaznicima i misli kako je jutro prekrasno.U prodavaonici uživa otkrivati "nove" namirnice i privučena toga jutra trešnjama, kupuje ih mimo plana. Primjećuje prazno mjesto na polici, tamo gdje inače stoje masline i pita prodavačicu, da li ih možda ipak imaju, na što ova nestane na trenutak i vrati se ubrzo iz skladišta i nadopuni policu staklenkama, pružajući i njoj jednu . Dok stoji u redu, promatra ljude, od kojih neki žure, neki ne, propusti dijete s coca-colom u ruci ispred sebe i dobije osmjeh kao nagradu. Plati i krene kući ispraćena osmjehom i riječima: dođite nam opet. Laganim korakom došeta kući, skuha kavu, pristavi šalice, opere trešnje...a Zvonke niotkud. "Opet kasni....gdje li je danas zaglavila?"

Hypertension - Deep Relaxation

Shania Twain - Honey, I'm Home

Born To Fly

Perfect

A Real Fine Place To Start