Ma kako kolač bio ukusan, ako ga pojedemo odjednom previše u pravilu nas zaboli želudac.A ako doživimo neugodno iskustvo, moglo bi se desiti da ga više nikad i ne želimo jesti. Ista je stvar s prihvaćanjem novih znanja, promjena koje nam život donosi ili ih sami iniciramo, kao što je promjena neke navike npr....Ponekad zaista i možemo činiti čuda, onako brzinski, instant postupkom, ali tada smo obično u najboljoj formi i s visokim stupnjem osobne motivacije.Takva stanja načešće doživljavamo u intervalima, život nije ravna crta. U stvarnom životu uvijek trebamo vrijeme da nove spoznaje prihvatimo,razumijemo,saživimo se s njima; da naposljetku one postanu dovoljno naše, da se identificiramo s njima.Tako nekako svi duhovno odrastamo, brže ili sporije, sa svjesnom namjerom ili instiktivno birajući situacije koje će nam to odrastanje omogučiti.Svačije je pravo izabrati put kojim će ići. I ako nas ne zadovoljava, birati ponovo.Svi tražimo uzore oko sebe onoga što prepoznajemo u sebi ili što bismo voljeli da jesmo i mi u nekom sutra danu. Iz osobnog iskustva znam,da je moguće živjeti u sadašnjem trenutku , a ipak istovremeno mjenjati sebe, što uvijek inicira promjene izvan nas samih.To je put na kojem je uvijek u fokusu biti sretan, a to je moguće ako kolač jedemo polako.Možda vam se čini da ne zagovaram instant promjene, ali zaista ja vjerujem da one mogu biti izuzetno korisne, ali ne sve vrijeme.Instant informacija je točna, duboka i zahtjevna.Traži od vas svu vjeru, pažnju,strpljenje,odlučnost,izdržljivost, dosljednosi i samopouzdanje.Ponekad smo za to spremni, ponekad nismo. Uvijek pokušajte ponovo. I ako su vam iskustva neugodna. Ono što vas privlači sadrži odgovore koje samo vi trebate. I ti odgovori moraju stići jednom, na osobnom jeziku vaše duše,koji samo vi razumijete toliko dugo dok ne sretnete neke druge ljude čije duše govore istim jezikom.Ako ste kod kuće u svom srcu, u kojem obitava vaše ja i Bog ili cijeli svemir, onda je zajedništvo s drugim ljudima drugi dom koji živimo na ovom svijetu.A tome,tom izričaju sebe, svi težimo. To nas čini zaista sretnim osobama.Kada nam nešto nedostaje, a prestanemo tome težiti, nadati se i pokušavati,odustajemo od vlastitog života. Nikad nemojte odustati .Napravite stanku, ako morate. Krenite dalje.Pronađite svoju sreću.
Nema komentara:
Objavi komentar