Kada netko voli pecanje, onda je to najčešće želja za jednostavnošću, mirom i odmorom. Viđamo usamljene ribiče na rijekama i jezerima, koji se samo ponekad sastanu za stolom uz fiš-paprikaš na nekom ribičkom natjecanju. Isprobala sam taj doživljaj u životu i mogu potvrditi da je to jedan od najboljih prirodnih načina odmora, jačanja usredotočenosti ili meditacije. Problem je sa mnom, kao i sa mnogim drugima kojima se taj sport sviđa, što bih ja ipak najradije, nakon što sam sretna zbog uspješnog ulova, ribu vratila s udice u vodu. Nedavno sam saznala, da je i to moguće, ali je nužno naučiti kako ribu s udice skinuti, a da je se ne ozlijedi. Znam da zvuči blesavo, jer i ja jedem ribe, ali nekako ne mogu povezati svoje dokoličarenje i užitak koji mi pruža sam doživljaj s oduzimanjem ribljeg života. To mi naprosto kvari tek. Htjela sam vam predložiti da se, ako imate slobodnog vremena, možete baviti tim sportom. A na to me ponukao video koji veze nema s usamljenim ribičima. Kad medvjedi krenu u ribičiju, onda je to nekako više gozba; svega na ovom svijetu ima....
