Uvjerenja, stavovi i navika mišljenja

Imala sam jednom papigicu, koju su svi zdušno željeli naučit govorit.Napokon je i naučila nekoliko riječi,uključujući naravno svoje ime.Djeca su bila zadovoljna, papiga je bila sva važna, ali nakon nekoliko godina,iskreno,često sam mislila da bi bilo zbilja zgodno da sve zaboravi i prestane s ponavljanjem istih riječi. dok  kuham ili slušam glazbu.. ..od tada sam nekako postala oprezna kad je u pitanju neprestano uzastopno ponavljanje riječi ili slika.Time se naime gradi navika mišljenja.Sva naša uvjerenja ili stavovi nastali su dugotrajnim, opetovanim ponavljanjem; pri tome je sasvim svejedno, da li ste neki stav primili od roditelja u djetinjstvu (kroz riječi ili prizore koji su se često ponavljali), u školi čitajući određenu vrstu literature ili novina, gledajući televiziju,ili u dugoj ljubavnoj vezi. Ili na neki drugi način.Svejedno, jer izgradili ste stav,uvjerenje koje je prešlo u naviku mišljenja. Svi imamo takvu baštinu.Uvjerenja, naravno, mogu biti dobra. Naročito ako su dobra vama.U osnovi, loša su kada nas ograničavaju u promišljanju.Stavovi uvijek sužavaju vidike, zato ih je dobro preispitati s vremena na vrijeme i korigirati ili mjenjati.To uvijek možemo,jer jedino ljudska bića imaju privilegiju da kreiraju i mjenjaju,pa i sami sebe.