Usporavanje

Planovi su super, izdržljivost na visini, jasna je slika cilja, ustrajna sam...kako ono već ide....al' uvijek dođe nešto s čim se ne računa! Kao ovih dana, vrućine za ne zamislit. Na brzinu, sunce je sve prioritete bacilo u sjenu. Ništa se ne čini toliko ozbiljno kao nać hladovinu i iz nje se ne micat. Danas mi je u fokusu preživijeti vrućinu. I sutra isto. Sve ostalo što u međuvremenu radim , više je onako, po navici, rutinski. Svaka nas izvanredna situacija stavlja u takav položaj. Svaki stres. Zbilja ko da izgubimo kompas! Naše se tijelo stavlja u fokus, samo od sebe. Hoće preživit sve što ste mu smjestili, što su mu neki drugi smjestili...a onda još i vručina, nije za vjerovat. Pa nije ovdje Afrika! Blago pingvinima, mislim si danas. A to je totalno bez veze, jer ja volim ljeto puno više nego li zimu, to znam 100%., što mi daje do znanja da moje tijelo formira samo od sebe neke nove misli u mojoj glavi, a mene nitko niš ne pita! Dobra vijest je, izgubiti bitku ne znači izgubiti rat. Pa, bez dodatnih uzrujavanja, nađite hladovinu, vodu, osvježenje i slušajte svoje tijelo, jer ono je gazda ovih dana. I ne krećući se previše, napravite pomak u razumjevanju, da i dalje stoji ona: sit gladnom ne vjeruje. Ako ste ugodno rashlađeni u klimatiziranom prostoru dok vani prži +37C, onda ionako pojma nemate o čemu ja to pišem.A ja i pišem ovaj blog za one koji znaju.. A našla sam i pingvine...