31 kolovoza 2010
Prestanite biti na čekanju na neodređeno vrijeme
Svi volimo ponekad "imati sreću", naročito u za nas osobno važnim situacijama u životu. Svi je ponekad i imamo! S druge strane gledano, čovjek je superiorno biće na Zemlji, pa jednako tako ima potrebu planirati; što znači, biti odgovoran za svoj život i igrati na sigurno (kada je to u životu moguće).U osnovi to znači da volimo biti kreatori vlastitog života ili barem sukreatori, ako su nas izvanjske okolnosti dovele u takav položaj. Svi možemo ostvarivati ciljeve koje sami sebi zadamo. Puno je teže ostvarivati ono što netko drugi od nas očekuje.PLANIRATI MOŽE ONAJ TKO ZNA ŠTO ŽELI. To je razumljivo , ali stvarnost pokazuje da to relativno mali broj ljudi zaista zna. Razloga ima mnogo, zašto se to događa. Mlađim ljudima često nedostaju iskustvene informacije, ili ih sve privlači ili ništa na neko vrijeme, a uz to oni još zbrajaju informacije o sebi kao osobama i svojim afinitetima...to nije lako razdoblje života, naročito kad postoji stalan pritisak roditelja ili okoline da se odrediš, da znaš što želiš ili prihvaćaš da je nešto pametno a nešto drugo ne...Odrasli ljudi se često izgube u ulogama koje žive, jer one ih pretrpaju "obavezama" (svi smo mi u nekom segmentu životne stvarnosti perfekcionisti) pa njihove osobne želje i htjenja ostanu pod točkom razno, do daljnjega... Ali ako nikada ne živite sami sa sobom ili ne komunicirate sami sa sobom ili nemate vremena niti ozbiljno pogledati svoje lice u ogledalu, zapravo gubite sliku svojeg istinitog ja, koje zna što hoće a što neće,a sve više sebe vidite kako vas drugi vide, što drugi misle kad ste vi u pitanju, što , koliko je meni poznato nikada nije osobna istina. Planirati je lako naučiti , ali odgovoriti na pitanje: kakva su vaša najdublja htjenja, aspiracije, želje...? to možete samo vi. Posvetiti malo vremena sebi, također je mogući cilj koji si možemo postaviti, da bismo svoj život uskladili s vlastitim očekivanjima. Mali i veliki početci se događaju svaki dan, promjena nastupa kasnije.Nužno je strpljenje, ali ono koje zna što očekuje od budućnosti; to je jedini način da PRESTANETE BITI NA ČEKANJU NA NEODREĐENO VRIJEME. Kada sami počinjete nešto graditi, pa makar i samo mislima, riječima i maštanjima (vizijama) nešto se pokrene. Ustrajte li u bilo čemu dovoljno dugo, žanjete plodove. Ako to vrijedi za npr. učenje, sviranje glazbenog instrumenta, učenje stranog jezika, igranje košarke, pecanje, rolanje, kuhanje... i sve ostalo ...JASNO JE KAKO ENERGIJA DJELUJE. Vi zapravo imate iskustva u tome, ali ga niste osvijestili. Pođite od SVOG životnog primjera. Razmislite, sjetite se nečega što ste u životu usavršili, što vam ide tako dobro da ste na to ponosni! Kako ste to postigli? Prvo, to vam se sviđalo, to ste voljeli raditi ili iz bilo kog razloga zaista htjeli.Onda ste o tome mislili često, pričali često, pisali često ili sanjarili često. Čekali ste samo priliku da krenete tim putem ka cilju čim se otvori za vas. I to se i dogodilo, i vjerovali ili ne, ali ljudi najčešće govore da je mogućnost nastala nevjerojatnom slučajnošću,. Istina je., da tu "slučajnost" niste željno iščekivali, ona bi prošla pored vas, a vi je ne biste ni primijetili. I to se neprestano događa.Ne vidimo otvorena vrata jer nam fokus misli i osjećaja nije na toj frekvenciji. Vratimo se maštanju. Dok ste sanjarili uvijek o istom cilju, vi ste zapravo učvršćivali odluku koju ste donijeli, govoreći o cilju, obvezali ste se pred sobom i drugima bezbroj puta, svaki put kad ste dotakli tu temu, da čete cilj ostvariti.To je mudro, jer ste sami sebi zapriječili mogućnost odustajanja. Kada ste prepoznali priliku, onda ste djelovali.. Radili, usavršavali, sticali rutinu, pojednostavljivali ...ponavljajući. I bili uporni. Pokleknuli, pa ustali. Bez dramaturgije. Jer to tako ide u životu, kad čovjek nešto zaista želi i to zna. Dobri rezultati uvijek dolaze istim putem. Sjetite se, ništa nije lako, lako je jer to hoćemo. Sve majke koje su rađale djecu to znaju. Što tu više dodati? Ako ovoga trenutka nemate snage za velike ciljeve, jer vam se sve čini prilično depresivno (i ne samo vama) budite praktični, pa odredite sebi neke ciljeve koji vam se čine ostvarivima. To zaista obogaćuje život, drži vas u fokusu napredovanja, pa makar i malim koracima. Jednako tako, povezuje vašu energiju s energijom vama sličnih ljudi, kojima se ne čini da je čekanje bez jasnog cilja smislen dio života. Živite svaki dan. Probudite maštu i inspiraciju.Potrudit ću se pronaći mnogo toga što će vam u tome pomoći.
21 kolovoza 2010
20 kolovoza 2010
Kako spasiti vlastiti život (Dio II)
Na putu do svakog pojedinačnog hepienda koji priželjkujemo u našim životima, nužno nas mora pratiti optimizam, vjera u dobro, entuzijazam, zadovoljstvo, a što češće i smjeh, radost i sreća. To je znak da smo spremni primiti novo, bolje, više. Jednako tako, to je garancija da ćemo imati novu inspiraciju, prihvaćati nove izazove, kreirati još više i dalje i u budućnosti, kad do namjeravanog cilja stignemo.Život je dovoljno dugo vrijeme za putovanje od jednog ostvarenoga cilja do drugog. Ponekad je teško ustrajati u optimizmu i entuzijazmu,koji nam svima daju krila i vrlo brzo približavaju ciljeve, ali u takvim trenucima sačuvajte dobru vjeru i imajte strpljenja. I najuspješniji imaju teških trenutaka u životu, ali imaju hrabrosti ustrajati prema cilju; ustati ako padnu, smijati se i nakon suza, nakon neuspjeha planirati novi cilj i uspjeh. Mnogi su tako činili i mnogi to i danas čine. Niste usamljeni ako vjerujete u dobro života; ako ga ne vidite, gledate u krivom smjeru.Počnite svjesno prizivati u svoj život dobro koje želite ili mislite da zaslužujete. Ne varate nikoga na taj način. Sanjajte, ponavljajte, molite, meditirajte,vizualizirajte, govorite, budite ustrajni u tome i mogućnost ostvarenja će vam se ukazati kada vi budete spremni za promjenu. Uhvatite, primijetite tu mogućnost i počnite postavljati sebi pitanje: kako. Odgovor uvijek stigne. Niste vi ni prvi ni zadnji koji to mora potvrditi osobnim iskustvom da bi znao da jest istina. Jednostavno, učinite tako. Niste sami. Na početku , kad donesemo neku novu odluku da nešto promijenimo, uvijek se tako čini. Ali to nije istina.To su samo trenuci osobne nesigurnosti i strepnje, jer novo je uvijek nepoznato. Jednom kad izvježbate odbaciti strah od nepoznatog, počeci će vas ispunjavati uzbuđenjem i radošću. Dajte sami sebi priliku da tako živite život! Živite život i učite, učite i živite život, sve odjednom! Svi smo povezani mislima, emocijama i osjećajima. To je frekvencija koja spaja ili razdvaja ljude. Nađite pravu frekvenciju za svoj život.Živite. Dišite. Nasmiješite se. Postanite sukreator vlastitog života. Nađite put ka osobnoj sreći..
18 kolovoza 2010
Kako spasiti vlastiti život (Dio I)
Čovjek je rođen da živi a ne da se priprema za život. Tim citatom B.Pasternacka počela sam pisati svoj prvi post. Sada je vjerojatno vrijeme (kad sam stigla do stotog) staviti te riječi u kontekst onoga o čemu pišem. Zamislite, dok štedite za novi auto (ili prvi), dok štedite da bi kupili stan, dok štedite za bilo kakvu planiranu kupovinu, ili, dok čekate da nađete posao, ili dok se školujete ili doškolujete, vi čekate da prođe vrijeme koje vas dijeli od sadašnjeg trenutka do ostvarenja cilja.To vrijeme, zapravo je veči ili manji dio vašega života.Neke se stvari u životu čine toliko bitne, da bez njih vjerujemo da ne možemo naći niti ravnotežu, niti imati miran san , a kamoli biti sretni.Najčešće tako misle zdravi i mladi ljudi. Ali istina je da sve u životu pojedinca ovisi o njegovoj osobnoj odluci, razumjevanju zakonitosti koje vrijede za sve ljude i strpljenju . Ako na putu do ostvarenja onoga što ste naumili vjerujete da živite loše,ako ste stalno isflustrirani, ako ste nesretni, osječate tjeskobu, strah ili bilo koji drugi neugodan osječaj, onda vas ostvarenje nauma ne može učiniti toliko sretnima u trenutku, da bi vam nadokndilo sve loše dane koji su toj radosti prethodile.Ako se zavaravate sve vrijeme da će npr. promjena posla, partnera ili financijske situacije automatski donjeti i radost i zadovoljstvo u vaš život ,ostvareni cilj mogao bi vas i opet razočarati. Vrlo je vjerojatno da ćete biti zadovoljni kratko vrijeme, a onda se nesvjesno vratiti navici mišljenja i osjećanja koje su se učvrstile dok ste na taj, zapravo pogrešan način, putovali do cilja.I što je još strašnije, odrasle osobe mogu sve u svom misaonom i osjećajnom životu promijeniti svjesno i s namjerom, ali vrlo često to ne čine, pozivajući se na teška iskustva iz djetinjstva ili mladosti kao na preponu koju ne mogu preskočiti. Kao da se tu radi o nečem posebnom, a ne o osobnoj odluci i praksi . Kad bi mala djeca tako mislila ( nije li to komično?) nikada ne bi prohodala, naučila govoriti, razlikovati boje, brojke slova,čitati...Djeca, međutim, uvijek iznova pokušavaju, vježbaju ponavljajući i odrastaju.Odrasli ljudi misle ;ono o čemu misle automatski prvo primjećuju osjetilima, najčešće vidom, ono što najčešće gledaju uvlači se u vizije i snove, ono što najčešće slušaju ili čitaju uvlači se u osobne vizije i snove.Odrasli ljudi govore; dok govorimo,svoje misli osnažujemo glasom i one se vračaju prvenstveno nama osnažene osjećajima koje smo uz riječi vezali. Istovremeno, mi zapravo ponavljamo i učvršćujemo svije stavove, svoj doživljaj stvarnosti , bez obzira da li se pri tom osjećamo dobro ili ne. Zakone ne možemo mjenjati, možemo ih samo spoznati i učiniti svojim prijateljima, a ne neprijateljima.Želim reći, da mjenjati sebe nije komplicirana duhovna mistika, već razumna osobna odluka koja traži praksu.Možemo postati onakvi kakvi želimo biti. U tome je poanta. A ja osobno vjerujem da svatko želi biti sretna osoba,što jest konaćan cilj svake ljudske kreacije u životu.
Novi stari plesni koraci
Ovaj sam vikend uhvatila malo vremena za gledanje televizije, slušanje radija i čitanje novina, Nekad je zbilja nezgodno imati fakultetsku naobrazbu a biti totalno neinformiran. Naporan vikend.Dok sam premetala po glavi informacije nastojeći zdušno shvatiti situaciju i ozbiljno razmisliti kakav je moj udio u tome, misli bi mi odlutale (a to je uvijek tak' kad vam je dosadno) i zakačile se za jedan stari video, koji je svima bio komičan od kada je nastao; al' to kak' je meni postao komičan naknadno, nije za ispričat. Pa i ne pričam. Zato je i ovaj post tako kratak.
15 kolovoza 2010
14 kolovoza 2010
12 kolovoza 2010
10 kolovoza 2010
Dobro jutro !
Ako je istina da se po jutru dan poznaje, onda je ovo dobar dan. Zašto ne bi bio? Bio je i onaj jučer, a može biti i svaki dan. Gotovo je nevjerojatno , ali istinito, da su nam dani onakvi kakvima ih osjećamo, ili kako mislimo da se osjećamo. Jer dokazivo je da se osjećamo kako mislimo. Ja ne mislim da nemamo poteškoća s mislima ponekad svi, ali bitno je kako se snalazimo kad se to dogodi. Kad ste u bedu, čekate li da vas netko izvuče, možda i dočekate, ali ćete se sigurno načekat.Što je zbilja gubljenje vremena bez veze. Dobro je već unaprijed imati nešto pri ruci, sto može pomoći da svijet gledamo blagonaklono, a svoj život živimo s radošću. Uvijek, baš uvijek se sjetite ugoditi na neki način i sebi u toku dana, a ne samo drugima ili članovima obitelji.Vi najbolje znate što volite i što vam treba. Reći ćete, puno je toga što se mora obaviti, a nije zadovoljstvo. To u osnovi nije istina. I ono što u načelu " ne volim " jer bih u to vrijeme radije radila nešto drugo, kad znam da nemam izbora, ja samu sebe podsjetim da zapravo " volim" posao koji me očekuje. Korist od toga je dvostruka: ostala sam u dobrom raspoloženju i dosadni posao obavila mnogo brže nego što bi to bio slučaj da sam ostala kod utvrđenoga stava što ne volim...Mnoga djeca se teško prihvaćaju knjige, čitanja ili učenja, jer su pokupili iz okoline uvjerenje da je učiti teško ili dosadno ili nešto treće, ali istina jest da u svemu trebamo motivaciju i da je uglavnom očekujemo izvana. Život je međutim skrojen kako jest, često umjesto motivacije do nas dopiru demotivirajući glasovi, umjesto pohvala kritike; ako nitko nije savršen, ne treba to očekivati ni od svijeta. Istina je da svatko zna koje ga misli mogu vratiti u dobro raspoloženje. Ponekad smo u životu svi u situaciji da moramo naći razlog zašto je nešto teško zapravo lako, dosadno zanimljivo. a besmisleno ima smisla. I tada sami sebe motiviramo, u nedostatku motivacije izvana. I to zaista ima smisla. Provjereno.
09 kolovoza 2010
08 kolovoza 2010
07 kolovoza 2010
06 kolovoza 2010
Maštanja, snovi i vizualizacija
Vizualizacija je doživljaj koji se događa spontano. Kada 100% znamo da nešto želimo, vizija se nameće sama od sebe.To je trenutak kada naše maštanje pronađe identičnu sliku u stvarnosti i odvede nas na stvarno mjesto ; tako snovi ne postaju stvarnost, ali na taj način smo postali svjesni mogućnosti izbora koje nam život nudi. Kad jedan san nadmaši druge snove i počne se nametati i spontano ponavljati jačajući našu želju za ostvarenjem , tada zapravo spontano počinjemo vizualizirati, jer nas ljubav ili ideja potpuno zaokupljaju. Vizualizirati možemo i namjerno što je preporuka svakog učenja o uspjehu u životu, bez obzira o kojem se segmentu života radilo. Čovjek je svjesno biće, pa stoga svatko može svjesno i namjerno koristiti snagu vizualizacije. Ono što nam najčešće nedostaje da bismo vizualizirali s namjerom jest i opet informacija. Ovaj puta, gomila različitih informacija, čega sve na ovome svijetu ima, a ovisno o osobnom afinitetu. Stvar je u tome, da bez toga naša maštanja, ono što nam se sviđa ili "što volimo" ostaju u okviru prošlih iskustava ili nikad ne stvore u nama jasnu sliku onoga što naša duša možda treba. Informaciju putem slike, riječi, glazbe ili glasa dobivamo svakodnevno, ali to je uvijek ono kamo nas netko drugi želi odvesti. Važno je za snove, čime ih hranimo. Takve nam i plodove nose. Čuvajte svoje snove, a ako vam ih stvarnost života na bilo koji način zdrobi, pronađite i izgradite nove. Male i velike. Pustite da ih drugi zovu ostvarivim ili neostvarivim, ali ostavite sebi pravo da nešto želite, jer tako osjećate i jer je to za vašu dušu isto što i zrak koji dišete za vaše tijelo.Snovi ŠTITE emocije, a EMOCIJE su pravo bogatstvo svakog čovjeka. Bez snova postajemo roboti, koji možda i mogu svaki dan ispunjavati obaveze koje nam život nameće, ali teško možemo osjetiti sreću. Kolovoz je savršen mjesec za punjenje baterija na sve načine, pa tako i za maštanje i pronalaženje ljepote i novih interesa koji će nas možda već sutra inspirirati stvarajući nove slike, kako bi naš život mogao biti radosniji, produktivniji i sretniji, a naše želje jasnije.
05 kolovoza 2010
04 kolovoza 2010
Ah, ljubav !
Poznato je da pokreće svijet,pokreće ljude i pokreće sam život.Pa se često između riječi koje govore o postojanju i riječi ljubav stavlja znak jednakosti. Pozitivna energija jest ljubav. Kroz tu emociju smo međusobno povezani, jedni drugima darujemo smisao življenja, poklanjamo svoje vrijeme i pažnju, pa živimo odnose u kojima dnevno doživljavamo osjećaje,koji nas usrećuju ili rastužuju, ali svakako uvijek obogaćuju životno iskustvo i otvaraju vidike budućnosti. Emocija ljubavi je poput kuće koju smo gradili nesvjesno u djetinjstvu, zbrkano u pubertetu, s puno entuzijazma u mladosti a sporije i mudrije u srednjim godinama. Da li je to radosna, otvorena, nasmijana, topla, sigurna kuća ili nije toliko savršena, ovisi o osjećajima kojima smo je gradili.U ovoj prići, osjećaje možemo nazvati opekama.Baš kao što trebamo i glinu (misli) da bismo izgradili osjećaje, tako trebamo i osjećaje (opeku) da bismo izgradili emociju ljubavi (kuću).Na našu sreću, baš kao i svaka kuća i ova dobro podnosi preinake, dograđivanje, popravke, a u krajnjoj nuždi i ponovnu gradnju.Kad smo njome zadovoljni , nazivamo je domom, u kojem naša duša voli boraviti.Osjećaj trajne a ne samo povremene sreće obitava u tom domu a tome zapravo svi težimo. Pa već toga radi, da bismo jedni druge usrećivali što više, mudro je hraniti se dobrim mislima i osjećati se dobro .Tada je dom emocije ljubavi izvor životne radosti.
02 kolovoza 2010
Na mladima svijet ostaje
Mislim da sam naslov govori sve. Ako pogledate video, pa drugi i treći,vjerujem da je sve jasno i bez mnogo riječi. Ono što možda treba napomenuti jest, da su Evropa, Amerika, a i ostatak svijeta danas već izrazito bogati ovom vrstom svemiraca, dok je u Hrvatskoj izrazito visok deficit ranije spomenutih. Pa onda valjda nije ni čudo da nemamo obitelji kao što je npr. obitelj Sting.A zbilja bi nam dobro došli, ne mislite li? Ja mislim.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)