Možete posjetiti kazalište ili kino, ako se na sat i pol želite uživjeti u neku ulogu i doživjeti smjeh ili suze, radost ili tugu, strah ili hrabrost, što volite... Poslije možete zaključiti da ste nešto osobno proživjeli (ili niste) , da razumijete tuđe osjećaje i situacije (ili ne), možete dobiti inspiraciju za vlastiti život ili naprosto sve brzinski zaboraviti i biti sretni "što to veze nema s vašim životom". Svašta nas može parcijalno u životu prosvjetliti, zaista; tako sam i ja konačno skopčala da se i ne mora zbog svega ovoga plačati skupe ulaznice , kad su novine jeftinije,( a neke ti čak daju i badava), a jednako se možeš smijat, plakat, veseliti i tugovati, kako koji dan... Meni je najdraže vratiti se doma, pogledati koji je dan, koliko je sati i zaključit da to sve veze nema s mojim životom, životnim interesima i planovima, pa se primit "svog posla". To je savjet; od sveg srca vam želim da učinite isto. Brinite o sebi i svojim bližnjima. Smiješak na lice, vjeru u srce, izgrađivati i osnaživati sebe i svoje vizije i planove! Od ranije je poznato, da je za glumce pogubno jedino kad izgube publiku. Budite mi dobro....
Nema komentara:
Objavi komentar