Malim odgojem ja zovem ono što smo u djetinjstvu primili od roditelja.Velikim odgojem nazivam ono što je ugrađivano u naviku mišljenja kasnije, a što sve tu spada barem Hrvatima ne treba pojašnjavati. Osobno mislim da veliki problem predstavlja iskrivljeni smisao pojedinih riječi ili njihova konstantna upotreba u pogrešnom kontekstu. Riječi, naravno, zadržavaju stvarno značenje, ali mnogo je važnije kako ih razumije onaj tko ih sluša. Uz to,važno je kakve se kolektivne emocije vežu uz pojedine riječi.To sve pojedinac ne bira; to dolazi samo izvana kroz "veliki odgoj".Čak i ako savršeno razumijete riječi imati ćete problem s komunikacijom sa onima koji su primili istu informaciju, ali je različito razumjeli. Sliku još više zamućuje navika da se rečenice izvlače iz konteksta u kojem su nastale, a s kojima ljudi često mašu kao sa istinskim znanjem, dovodeći slušatelje u zabunu, da zbog površne informiranosti prihvaćaju značenje riječi koje u osnovi nije točno. Tu je još i spremnost pojedinca da pokloni povjerenje ovom ili onom govorniku. U konačnici, svaka izgovorena laž, u dobroj ili lošoj namjeri, stvara kaos, i to stoga, što svatko tko određenu osobu sluša ima potpuno različitu sliku onoga što je govornik rekao. Demokracija podržava slobodu govora do granice uvredljivosti, kao iskazivanje osobnog mišljenja. Istovremeno, demokracija nije manipulacija riječima, smislom, tuđim emocijama i neistinama. Koliko o tome malo znam, zakonodavac to naziva "svjesnim dovođenjem u zabunu" a na razini pojedinca to se zove mobing. Neprihvatljivo mi je osobno da u 2011. godini uopće moram spominjati ovu temu.Zbilja više nemam teksta za ovo...ali nužno je znati.
Nema komentara:
Objavi komentar