Dok se tiskovine bave "Norveškim manijakom", "Hrvatskim silovateljem" i "Prijetnjama terorističkih organizacija" , bilo bi zgodno, kada smo već svi uvedeni u fokus nasilja koje zastrašuje, pozabaviti se i pitanjem ekonomskog nasilja. Hrvatsko ekonomsko nasilje počelo je prije dvadesetak godina, eskaliralo i naposljetku ostavilo većinu Hrvatskih građana u stanju bespomoćnosti, malodušnosti i pesimizma. To ne mogu promijeniti krivični progoni pojedinaca, jer nitko od njih nije optužen za provođenje ekonomskog nasilja. Država kao institucija koja vodi računa o volji večine svojih građana, dužna je stvoriti preduvjete za samozapošljavanje i ulagati u projekte koji potiču zapošljavanje. Praktično, Hrvatska je država preselila tu odgovornost na poslodavce , rušeći istovremeno pravo na samostalan rad (uništivši time i začetak konkurencije i slobodnog tržišta),ostavila samostalan rad u zoni šverca, dok je istovremeno ostavila otvorena vrata na svojoj morskoj granici, što između ostalog pogoduje švercu i općoj nesigurnosti, ne samo Hrvatske, nego i Evrope. Budući da aktualna vlast ne čini ništa novo u tom smislu, očito je da očekuje da će se sve riješiti ulaskom u EU, čime će se otvoriti mogućnost sigurnijeg ulaganja za strane ulagače i poslodavce i kroz to povećanje zaposlenosti. Da Hrvatska nije usamljena u problemima ekonomskog terorizma , najbolje svjedoči trenutna situacija u Americi, gdje desna koalicija s većinom glasova u Kongresu ( izrasla za vrijeme predsjednika Busha ) drži u šah mat poziciji kompletnu vladu, točnije veliki dio uspješno započetih projekata za opće dobro s v i h Amerikanaca, jer kapital koji je toliko glomazan da ga ne može potrošiti ni deset generacija budućih nasljednika, kada se i ne bi uvećavao, ne želi sudjelovati u tim promjenama, a osobito ne želi izgubiti privilegiju ne plaćanja poreza. Možete li to zamisliti?! Najbogatiji su uspjeli dobiti privilegiju ( u vrijeme Bushovog mandata) da uopće ne moraju plaćati porez . Na njih se jednako tako navodno "računalo" u smislu otvaranja novih radnih mjesta, ali to se nije i dogodilo. Kapital ne funkcionira po sistemu "ljubav prema domovini" već se u kriznim vremenima manje izlaže riziku samooplođivanjem (pročitaj u starijim postovima...) pa su tako i ulaganja bitno smanjena. Cijela ta farsa drma cijeli svijet jer je danas cijeli svijet jedno veliko isprepleteno financijsko tržište, u kojem se problemi jedne države osjećaju i drugdje. Ili jednostavnije, nemogućnost Amerike da na vrijeme podmiri svoja dugovanja, jer joj desna koalicija u Kongresu ne dozvoljava povećanje vanjskog duga, znači u konačnici bankrot države. Takav bi rezultat vratio recesiju u Ameriku, ali jednako tako i Evropu i ostatak svijeta. Budući da kod nas mediji nisu ko' na primjer u Engleskoj, skloni prisluškivanju i stranačkom ulagivanju, sretni smo , jer smo svi informirani o svemu bitnom za normalan život i rad u Hrvatskoj. Glavno da nam novinarstvo nije na razini tabloida. (Šalim se naravno, svaka čast izuzecima...) Predsjednik Obama obratio se jučer svim Amerikancima. Usporedbe radi, u Hrvatskoj ne postoji nitko tko bi se mogao obratiti svim građanima Hrvatske, prosto zato, jer nitko s v i m građanima nema što reći. Mi, Hrvati, smo zbilja, kako god okreneš, jedinstveni. (Želite li još malo novih saznanja o Hrvatskoj stvarnosti, svakako pročitajte komentar Ratka Boškovića :"Hrvatska ne može čekati euro deset godina".
