Kada bilo gdje na svijetu djeca umiru od gladi, onda to nije vijest koju i jedan čovjek smije čuti i ...zaboraviti. Ne postoji način da se to nekoga "ne tiče", da to ostane samo vijest i da kažemo, da nam je žao zbog toga. To je jednako kao i kada bi nakon potresa ili poplava, odlučili ne iskopavati žrtve ili ne spašavati poplavljene, ODMAH. Nego možda jednom kasnije, dok se dogovorimo, sakupimo sredstva ili ne. Spašavati ugrožene živote nužno je odmah. Svima je jasno zašto kola hitne pomoći jure s uključenom sirenom ulicama gradova u svijetu?! Imamo privilegirani život i onda kada mislimo da nemamo dovoljno, naši su problemi potpuno ne usporedivi sa bespomoćnim majkama u Somaliji. Imaju li one pravo očekivati da im bude pružena pomoć, da bi njihova djeca preživjela vrijeme suše i gladi?! Ja zbilja mislim da imaju pravo ako vjeruju da srca majki u cijelom svijetu dišu jednako. Mnogo je majki na svijetu! I mala pojedinačna pomoć postaje velika, kada smo spremni čuti vijest i ....učiniti nešto. Recesija, smanjeni buđeti u svijetu, to ne može biti izgovor. Ima nas dovoljno, kada gledate pojedinačno, koji smo spremni pomoći kada znamo da činimo dobro koje se zove spasiti nečiji život. Tužno je, što još vijest nema nikakvog većeg odjeka, što ne postoje otvoreni žiro računi za donacije, brojevi telefona, priredbe koje idu u korist Somalijske djece. Što se to dogodilo ljudima, pitam se, ne radi se tu o predizbornim zafrkancijama ili nogometu! Probudite se ljudi, sretni smo što ne trebamo pomoć kakva je trenutno nužna Somaliji! Tamo se pati i umire DNEVNO ! Najnježniji i naslabiji odlaze prvi. Djeca.
