14 listopada 2011
Puno previše seksa.....zbog Šeksa. Provjereno.
Opraštati je dobro, naravno. Gdje bismo bili kada ne bismo znali oprostiti! Kada nekome morate oprostiti, onda su uvijek i bez izuzetka povrijeđeni vaši osjećaji. Radi se o namjernoj ili nenamjernoj agresiji na tuđi identitet, ili jednostavnije, ljudsko dostojanstvo. Ono što se često zaboravlja, kada je praštanje u pitanju, jest da to funkcionira kao uvjetna presuda. Nužno je iskreno pokajanje, da bi stvarno bilo nekome oprošteno i zaboravljeno. Ako netko kronično griješi, nema praštanja. Od takvih ljudi, koji remete vaš život, slobodno okrenite glavu i recite: oprosti ti sam sebi, ja više ne moram. Jer kada bih i dalje praštao, to bi značilo da pristajem biti nečija žrtva, bez postojećega razloga i smisla. Neću komentirati Hrvatski sabor, to više nema smisla. Samo hoću reći, da noćas nisam dobro spavala, jer su usred noći vatrogasci gasili zapaljen automobil na parkiralištu pod mojim prozorima, da sam otvorila novine i doznala da djeca još uvijek nemaju privilegiju misliti na učenje, nego se moraju izboriti za samu mogućnost da ih netko financira da bi smjeli učiti, da su očajnici bez posla i egzistencije sve brojniji, da svakodnevno kriminalci koji su bili u sprezi s politikom završavaju u zatvoru i na posljetku, da sve što se dogodilo ove godine treba zaboraviti i oprostiti. I sve ono što bi se moglo dogoditi danas ili sutra. Gledam kroz prozor, ista žena u razmaku od par sati kopa po kontejneru i vadi prazne boce. U poštanskom kasliću me dočekuju računi, za koje ne znam kada ću ih moći platiti. Na HZZO-u nisam prijavljena, jer tamo vam nitko ne pomaže da se zaposlite. Njima jedino odgovara da niste u statistici, njih zanimaju brojke. koje treba politika. Moja diploma skuplja prašinu, jer se ekonomijom bave oni koji su nas doveli tu gdje jesmo. Znate, loša je vijest za sve nas da će mnogi završiti u zatvoru. To znači da se , u osnovi, masovno varalo i kralo Hrvatske građane. Priče o poslušnicima i zapošljavanju preko veze, ne bi bile tako opasna praksa, da nismo u kapitalizmu. Kapitalizam uvijek vrednuje kvalitetu i stručnost, sposobnosti i znanja, bez toga ne postoji. Ne znam kako vi, kako hoćete, izbor je vaš, ali ja sam oprostila sve što je prošlo, ali nisam oprostila sve ono dobro koje je trebalo biti učinjeno, a nije. To ne praštam ni danas, jer je to jedini put da pravednije i poštenije društvo imamo sutra. Budite mi dobro :)