13 prosinca 2011
Priča o dva dućana
Znam da imate "svoj dućan" u kojem često kupujete. Ili ih imate nekoliko. Ma koliko novaca u tim dućanima ostavili ili koliko god teško nosili kupljenu robu kući, zapravo ste zadovoljni. Točno znate gdje što stoji, cijenu, kvalitetu, znate što vama treba i zadovoljava vaše potrebe. (Od različitih oblika hrane svi živimo, a to se na posljetku zove osobna sreća.) Vjerojatno ste zapikirali neke skuplje namirnice, koje planirate kupiti u budućnosti, "čim smognete malo više novaca". U "vaš dućan" navraćate mjesecima ili godinama, znate i zavezanih očiju kako izgleda, gdje je, kako su složene namirnice i tko će vas vjerojatno poslužiti. Taj vaš dućan bio je za vas novost u početku kao što je možda i teorija o uspješnom i sretnom životu, koja se bazira na istim radnjama koje već nesvjesno činite. Nemojte se smijati ovome, jer to je istina. Ta teorija nas uči da iz dućana želja u svom srcu izdvojimo ono što nam je važno i poradimo na tome. Kako? Jednostavno! Da napišemo popis za kupovinu! Da smjestimo dućan na lokaciju koja nam se sviđa i da tamo odlazimo svaki dan. Da ponavljajući put i samu kupovinu steknemo rutinu koja se ogleda u stvarnosti kao sposobnost i samopouzdanje, što u konačnici uvijek daje dobre plodove. Ili ukratko, ako je taj dućan u našem srcu ispunjen slikama, jasnim slikama budućnosti kakvu za sebe želimo, onda je samo pitanje vremena kada će se one realizirati u stvarnosti. I to stoga, jer vi svjesno svakodnevno insistirate na svom osobnom popisu za kupovinu! Na svaki način, u svakoj prilici, u kontaktu s drugima, jer ne propuštate prilike, jer ih vidite dok ste skoncentrirani na svoj popis. Zbog toga se vrata otvaraju onima koji kucaju, zbog toga se otvara prozor i kada su sva vrata zatvorena. Usput, da li je za vas odlazak u dućan iza ćoška stresan?! Sigurno nije. A zašto je onda za vas (čast izuzecima) toliko stresno boriti se svom snagom i energijom za vaš osobni životni popis? Ili je to toliko "bez veze teorija" samo stoga, jer niste ni pokušali?! Na žalost većina ljudi kod nas još uvijek kupuje u onom drugom dućanu, za kojeg imaju samo reklamni letak. (Usput, taj letak je samo dio nečijeg osobnog popisa za kupovinu). Ali ljudi uporno traže, di je taj dućan, za kojeg pojma nemaju ni kako izgleda ni što točno nudi ni da li tamo uopće mogu naći što im treba. Troše vrijeme i energiju da ga nađu, zapitkuju do besvijesti, dokoturaju se konačno do vrata kad je isteklo radno vrijeme, dolaze ponovo, ne mogu se snaći u novom im prostoru, poklanjaju nužno povjerenje potpuno nepoznatim ljudima, preplate proizvod koji nema garanciju, dožive stres i frustracije i vrate se kući obavljena posla i umorni i nesretni. S osjećajem da su prevareni. I jesu, zapravo. Ali to je stvarnost ,koja osobito u kapitalizmu dolazi do izražaja. Možete raditi na svojim ili tuđim popisima za kupovinu. Treća varijanta ne postoji. Na posljetku, uvijek ispadne, kako prostireš, tako i legneš. Sve jest osobni izbor. S moje točke gledišta, puno se lakše nositi s vlastitim pogreškama ili neuspjesima nego li kada za svoje životne probleme nužno morate okriviti nekog drugog, kome ste poklonili povjerenje. U ovom drugom slučaju, ljudi najčešće i rješenje očekuju od nekog drugog, tako zaglave u čekanju i samo gube dragocijeno vrijeme, a rješenje često nikada ne dođe. Zato vam, dragi moji, i opet savjetujem: napišite svoj životni popis za kupovinu i poradite na tome.