Zamislite četri stepenice koje predstavljaju mogučnost, način kako ćete zaraditi novac. Možete si ih nacrtati, po njima se ljudi penju do uspjeha. Kapitalizam cijeni one koji su se sposobni popeti do treče ili četvrte, za to ne trebate nužno visoku naobrazbu.. Prva stepenica: radite za plaću, za nekog drugog ko plaća vaš rad. Druga stepenica: radite za sebe i uzdržavate se svojim radom. Treća stepenica: drugi rade za vas, vi im dajete plaću .Otvorili ste obrt ili tvrtku. Četvrta stepenica: ostvarene viškove ili profit ulažete u sigurne investicije.Novac se sam oplođuje bez uloženog rada. To je kapitalizam. Ono što mi imamo u Hrvatskoj ne želim ovdje imenovati. Nedostaje druga stepenica.Zakon je ukinula Hrvatska država (on je čak i u socijalizmu postojao) a onda je 2007 donijela novi, koji samo glumi drugu stepenicu. On izričito navodi NEKOLIKO mogućnosti za obavljanje kućne i dodatne djelatnosti. U startu blokira sposobne ljude, nove ideje i onemogućava ljude da se služe legalno stečenim znaljem da bi uzdržavali sami sebe. Ukratko, ili morate raditi za poslodavca  ili posjedovati kapital  koji čete uložiti u posao da bi drugi radili za vas.. Sve vrijeme, Hrvatska pati od kronične nezaposlenosti koja  u ovo vrijeme doseže kulminaciju. Ustav nam svima, ne samo bogatima garantira pravo na rad. Nižim zakonom to nam je pravo oduzeto. Sada vam je valjda jasno, baš kao i meni, zašto EU traži da se naše zakonodavstvo uskladi s Evropskim i zašto se to Hrvatskoj vlasti ni sada ne da učiniti. Država se postavila zajedno sa zakonodavcem iznad interesa Hrvatskih državljana, u startu štiteći izabranu manjinu  i njene interese. I to je tako i danas.Ili ako hočete slikovito, možemo svi koji smo nezaposleni krepat od gladi (ili se hraniti u javnoj kuhinji) dok nam godine u kojima smo sposobni za rad prolaze uzalud, ali samostalno sebe zaposlit ne smijemo. Toga nema više ni u Argentini. To vam je, lijepi moji, Hrvatski kvazikapitalizam. Pa vi vidite....oprostite na pogreškama u tekstu, nemam živaca ovo više ponovo čitati.